Eve Duncan i Alan Holly, australski dvojac koji će nas modernim tehnikama na dva solo instrumenta prisjetiti kako smo na Podium festivalu uživali prošle godine kada je naš festivalski skladatelj bio upravo Alan Holly. Holly će otvoriti večerašnji koncert, skladbom King Street ušetati ćemo na drugu pozornicu Podium festivala u Crkvu sv. Damjana i Kuzme.
Nakon daška Australije uslijediti će Bartokovi Rumunjski plesovi, evergreen u klasičnim okvirima. Iz palete prijepisa za razne instrumente i sastave odabrali smo kombinaciju klarineta i gitare, koji savršeno dočaravaju jednostavnost melodijskih linija rumunjske narodne glazbe.
Do kraja ćemo doputovati nezaobilaznim standardom svjetskih festivalskih pozornica, Gudačkim kvartetom u F-duru koji će nam otkriti suptilnost, bogatstvo i oštrinu Ravelove glazbe.
Blizina mora, njegova dubina ili pak prozirnost, zaokruženost i tajnovitost sasvim spontano čovjeka odvodi u druga stanja duha i uma. U moru skladbi koje su nas svojim izražajem potaknule na pogled u svoje vlastite dubine i potragu za ravnotežom u svemu što je oko nas, povest ćemo vas u glazbenu meditaciju Pärtovom skladbom "Spiegel im Spiegel". Pärtova glazba kojom ćemo započeti i završiti koncert "Meditacija i more" smatra se najproduhovljenijom glazbom današnjice. Iako je pisana u modernom minimalističkom stilu, obilježje njegove glazbe je jednostavnost koje je ogledalo skladateljevog stila života i pogleda na svijet, utemeljenom na duhovnim vrijednostima te potragom za čistoćom, istinom i ljepotom.
Kao najčišći i najdirektniji oblik izražavanja u glazbi je pjevanje, a glas vrijedi kao najprirodniji instrument. Preko glasa u izvedbi Ivesove te Gounodove skladbe za mezzosopran i klavir, meditacija poprima sve realniji oblik iako su granice između mašte i stvarnosti vrlo nejasne.
U skladbi ovogodišnjeg rezidentnog skladatelja J. Kretza, Inselmusik, u profinjenom modernom izričaju predstavlja se savršenstvo harmonije kroz alikvotni niz. Ljestvica koja proizlazi kao proizvod tog prirodnog niza tonova potiče nas da nesklad ubrzo definiramo kao sklad. Uz Debussya, vodećeg skladatelja u impresionističkom stilu te Chopina, zastupnika najljepših zaljubljenih melodija romantizma slušatelj je u svojoj meditaciji pozvan na ponovno otkrivanje najosnovnijih osjećaja za opstanak, zaljubljivanje, čežnju i maštanje.
Koncert nosi naziv po knjizi "Sjećanja starog Austrijanca" autora Paula Kupelwiesera. Paul Kupelwieser bio je veliki vizionar, vrlo osjećajan čovjek i imućan poduzetnik koji je posjedovao Brijune za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Uz pomoć svojih prijatelja, među kojima je bio čuveni Robert Koch, spasio je Brijune od malarije i preuredio ih u mjesto vrlo ugodno za život.
Kupelwieser je u knjizi lakim i jednostavnim stilom ispričao svoju životnu priču, kako je i zašto odlučio kupiti baš Brijune.
Koliko je Kupelwieser volio Brijune pokazuje i činjenica da je tamo sagradio obiteljski mauzolej gdje su na vječnom počinku njegova supruga Maria i sin Karl.
U knjizi se spominju dvojica umjetnika koji su boravili na otoku i crpili inspiraciju iz egzotične i pitome prirodne ljepote okoliša.
Njih ćemo danas i poslušati, to su Oskar Nedbal i Richard Strauss.
Posljednji koncert ovogodišnjeg Podium festivala pred nas stavlja pitanje međusobne ovisnosti i samostalnosti. To pitanje zapravo nam nameće naš ovogodišnji rezidentni skladatelj Johannes Kretz iz Austrije. Vrsni znalac i profesor sa prestižnog Bečkog Univerziteta koji će nas uvesti u svoj svijet moderne glazbe skladbom In(ter)dependence što bi u prijevodu kao kombinacija riječi imalo dvostruko značenje; ovisnost i samostalnost. Stavci Independence, Conflict, Destruction, Migration, Empathy, Dialog i Harmony govore o ovisnosti ljudi jedni o drugima, a sa druge strane o njihovoj želji za samostalnošću i neovisnošću, konstantnoj svađi različitih svjetova koji ne mogu zajedno, a ni jedan bez drugog. Svojom skladbom za kvartet saksofona, live elektroniku i vizuale prikazat će se nesputana umjetnost u svojoj kreativnosti i suvremenom obliku.
Zaokruženi bojama kvarteta saksofona imat ćemo priliku doživjeti i hrvatsku mladu autoricu koja živi i djeluje u Beču. Njezina skladba Wilde Rose istovremeno slavi i uništava tradiciju te preispituje pristup klasičnoj ljepoti. Četiri različite boje saksofona služe kao savršena podloga za opis introvertirane čežnje i apsurdnih nagona te grade cjelinu koja sadrži puno različitih karakternih crta.
Standard klasičnih svjetskih pozornica istovremeno i jedno od najpoznatijih djela Dvořákovog stvaralaštva svakako je "Američki kvartet". Skladan je u njegovom najplodonosnijem razdoblju u vrijeme boravka u Americi od 1892. do 1895. U to je vrijeme osim Američkog kvarteta napisao i svoju najpoznatiju IX simfoniju, a ta su djela nerijetko nazivana "Veličanstvena djela američkog razdoblja".
Iz romantizma vratit će nas naš domaći skladatelj Branko Okmaca, profesor na Muzičkoj akademiji u Puli. Njegov "Puhački trio" isprepleten je elementima inovacije i tradicije. Originalno ukomponiran istarski melos ostavit će nas u etno ugođaju.